Mislav - Konavle
Vidimo se!
Metković - Konavle
Prvenstvo se bliži
Evo nas opet
Da sad nebi puno dužili samo ćemo dat obavijest da će treninzi za mlađe kadete biti ponedjeljkom i srijedom popodne od 17:30 do 19:00, za dječake do petog razreda ponedjeljkom i srijedom od 16:00 do 17:30, a za kadete utorkom i četvrtkom od 22:00 do 23:00. Ovi kasni termini su zbog toga što nam dio kadeta ide u srednju školu pa dolaze tek u 21:15 na Grudu. Petkom ćemo imati treninge za mlađe kadete i kadete od 20:00 do 22:00.
Ovdje možemo reći da svi zainteresirani dječaci i njihovi roditelji mogu doći u termine treninga i popričati sa trenerom.
Za termine u Cavtatu ćemo više znati ponakon početka škole.
Molimo sve dječake koji treniraju da dođu na prozivku u srijedu 02.09.2009 u 19:00 gdje će se upoznati sa novim trenerom, kao i sa planovima za 2009/2010.
Vidimo se
Košarkaški kamp ''Libertas 2009''
Dječaci iz škole košarke Konavle će polaziti drugu sedmicu Kampa, znači od utorka 07.07.2009 do 14.07.2009. Ovom prilikom bi zamolili roditelje da uplate kotizaciju prije kampa kako bi organizator znao koliko će naručiti dresova koji ostaju dječacima. Iznos kotizacije je 350kn a može se uplatiti na slijedeći žiro račun:
Škola košarke „Dubrovnik“, MB 1536206, Ž.r.: 2407000-1100024810
Predbilježbe kao i dodatne informacije se mogu dobiti na e-mail kkdubrovnik@kkdubrovnik.hr
Osvrt na školsko prvenstvo do VI razreda
OŠ Cavtat i OŠ Gruda su podjelili 3. mjesto i sveukupno gledano, dobro je.
Dobro je zato što imamo dvije škole koje imaju košarkaške ekipe, dobro je zato što ima preko 20 djece samo u tom uzrastu, dobro je što se košarka pomalo uvlači pod kožu malih Konavljana, dobro je zato što nas u svim institucijama više ne smatraju i ne doživljavaju kao egzotiku. Konavle su definitvno postale bitna točka u županijskim okvirima košarkaškog sporta, a u dogledno vrijeme tako će biti i na širem planu.
Ono što nije dobro je to da se naša djeca još uvijek igraju, i što još uvijek nisu shvatila da ja ovo isto tako bitno kao što je bitna i škola. Ne pada mi na pamet izjednačavati školu i sport, ali ono što je bitno i što djeca moraju shvatiti je to, da nema manje bitne stvari u životu.
Bez obzira što to bilo, u svemu treba nastojati biti najbolji.
Sjećam se dana svog odrastanja, i sjećam se svih sportova ili aktivnosti kojim smo se bavili tad: nogomet, „na glava“, plivanje, vaterpolo, košarka, bicikli, „na hvatanja“ po ulicama između ljudi, išli „u tiće“ na Bosanku, itd, itd a svi smo išli u školu isto tako.
Točno je da nam je konačni školski uspjeh kod djece danas puno važniji nego što je tada bio, ali je isto tako točno i skoro i znanstveno potvrđeno da se i mozak razvija skoro pa slično kao i mišići, tj što ga više opteretiš, to on bolje fukcionira.
Ovo iznad nisam napisao iz nostalgije, nego zato što želim pojasniti koliki je broj sportskih aktivnost tada bio zastupljen kod djece, a to je ono što ove „nove“ generacije nemaju.. Smatram da djeca moraju pokušati naći sebe u bilo čemu, to je bit, Da li će to krenuti sa nogometom nastaviti se sa rukometom, to je totalno nebitno, ono što je bitno je to, da moraju probati. Često kažemo za svoju djecu: „Ma onaj moj-a ne zna u što bi.“ – pa naravno da ne zna, pa dijete je. Kad bi već sad to sve znali, tad ih ne bi trebalo nagovarati da idu pisati domaći ili da nauče lekciju za sutra, nego bi oni nama naređivali i bili u najmanju ruku ravnopravni sa nama..
Osim toga, ono što boli je konstantan „rat“ između sportova, za broj djece na treningu. Tvrdim da je to najbolji put prema propasti svih sportova. Ne prozivam regiju Konavala kroz ovu rečenicu, već je ovo generalno slučaj na širem nivou, a najveći i jedini krivci tome smo mi treneri.
Da bi se dijete razvilo i potaklo svoje sposobnosti, te da se pronađe u nekom sportu, treba ga i podržavati, i „sokoliti“ i reći mu kad nije dobro, i kad je dobro, a ne mu davati lažne nade samo zato što nas je strah da nam ne ode.
Bolje je na treningu imati dvoje djece, ali koja su tu zato što to žele, nego ih imati 150. Istina je da kvantitet stvara kvalitet, ali je istina da bez istinske želje i volje djeteta, nijedan trenera na ovom svijetu ne može stvoriti sportaša.
Zato poruka svoj djeci, trenirajte zato što to volite ili želite, a ne zato što ne znate što bi drugo radili, okušajte se u svemu, nije sramota probati, sramota je ne probati.
Jednom na treningu kad smo rapravljali o šutu i šutiranju, kaže jedan dječak da nema doma koš da bi trenirao, a ovaj drugi mu kaže: „Pa što, nemam ga ni ja, uzmem loptu pa gađam jednu točku na zidu!“ Ideja i sposobnost snalaženja stvara razliku između uspješnih i manje uspješnih.
Prije par minuta sam dobio telefonski poziv od jednog dječaka koji me pitao za vježbe kojima bi unaprijedio skok i elastičnost.
Bravo, to je put prema uspjehu, jer kad u nešto „zagrizeš“ jako, to će se onda preslikati na cijelu životnu filozofiju.
Stoga, kad nema treninga umjesto da se dosađuješ uzmi loptu 5 minuta i probaj stvari koje te ne idu najbolje, ne čekaj trening da ti riješi sve dileme. Trening je samo školska nastava a domaći rad morate raditi sami. Tko to shvati, taj je već puno postigao u životu, a samim time i u sportu.
Na kraju poruka za sve roditelje koji će ovo možda pročitati,
Od rujna krećemo sa Školom košarke za djecu od 2 do 4 razreda Osnovne škole. Sad im je vrijeme da se dođu igrati sporta i da shvate da se sve može stići samo kad se hoće i naravno ako to oni sami žele.
Rezime sezone 2008/2009
Nakon 14 utakmica mlađe kadetske lige, i nakon ukupnog skora od 8 pobjeda i 6 poraza, možemo reći da je ovo bila jedna uspješna sezona.
Tek sad možemo reći da nije bilo lako, nimalo lako. Neki će reći da je najteže krenuti, iako mi se sve čini da je to možda i najlakše a da je sve kasnije problem, a pogotovo kad imaš jasne vizije što želiš i kamo želiš.
A naše viziju su jasne, konstantan rad, poboljšanje uvjeta rada, povećanje broja natjecateljskih skupina, napredak u organizacijskom i natjecateljsko - rezultatskom pogledu.
Mislim da sve ovo nije nimalo pretenciozno ni arogantno, ovo je samo nekakav normalan slijed događaja u situaciji kad imaš jasnu i čistu viziju.
Pretjerujemo li?
Pitajte djecu koja teniraju, nemojte nas pitati, odgovor će vam oni sami dati, mi samo osluškujemo njihove želje i njihove reakcije, i po tome se i ravnamo i postavljamo smjernice i ciljeve budućeg rada i djelovanja.
Ako netko misli da pretjerujem, onda ću mu predložiti da ode na slijedeći trening i neka kaže djeci da više neće biti košarke, a nakon što im to kaže neka ih dobro pogleda u lice, sve će mu biti vrlo jasno.
Šport je nadogradnja na obiteljski i školski odgoj, šport nas uči mnogim pozitivnim stvarima koje je bitno usaditi djeci u fazi njihovog odrastanja i traženja sebe i svoje osobnosti.
Djeci ne treba rekreacija ni u kom obliku, djeci treba rad, disciplina i spoznaja stjecanja osobne odgovornosti i sigurnosti, i kad im se to ponudi, i kad ih rezultat nagradi, tad više nema granica, njihov fokus je jasan i čist.
Rezultat će doći i uvijek dolazi kad se stvari na jednostavan način postave.
U ovom osvrtu ne želim čestitati nikome od igrača, ali ću napomenuti samo jedno, a to je da su svi svjesni da smo odradili dobar posao i da smo učinili sve što smo mogli u najboljoj namjeri i želji.
Tko radi taj i griješi, a najbolji dokaz tome je njihova silna želja za unaprijeđenjem svoga rada i svojih košarkaških i atletskih sposobnosti.
Kada smo prije par dana razgovarali na treningu o tome kako će treninzi ići dalje nakon završetka lige, svi su uglas rekli da ne žele biti slobodni ni tijekom mjeseca Kolovoza, već da žele što više biti na treningu i što bolje se pripremiti za slijedeću sezonu.
To je onaj trenutak, kad svatimo da smo uradili dobar posao, i da je svatko od njih svjestan da će jedino i isključivo kroz rad doći i kvaliteta.
Stoga čestitam svim igračima i svima koji vrijedno treniraju, i jedino im mogu poželjeti da nastave ovako, jer to je jedini ispravan put prema uspjehu.
Uprava i trener su samo kotačić ili zamašnjak u svemu ovome, sve drugo je uvijek bilo i uvijek će biti plod reakcije igrača. Kad bi Uprave mogle krojiti rezultat tad im ne bi trebali igrači, kad bi trener mogao smisliti sjajnu taktiku, tad mu ne bi trebali igrači, dakle, sve se uvijek vrti, i vrtjet će se oko ljudi koji nastupaju i brane boje svoga kluba i svoje regije.
Mi i svi drugi smo samo servis njima, i ništa više.
Čestitam svima na postignutom rezultatu, i očekujem veliko zalaganje i poboljšanje u svim aspektima školovanja i igre
Na kraju koristim priliku da se zahvalim i svim roditeljima naše djece, Mihu Zglavu i Ivici Kulišu, KK Pločama, KK Amfori, KK Metkoviću i KK Cetini na iskazanoj dobroj volji za suradnjom i prema budućim planovima i projektima, te djelatnicima KK Dubrovnika, na svesrdnoj i bezrezervnoj pomoći.
Netko je rekao; „Na mlađima svijet ostaje“, sve mi se čini da neki od nas misle da će živjeti 300 godina.
Nikša Benić
Didi was here...
Dejon M. Prejean ili popularni Didi je u srijedu bio u posjetu Školi košarke Konavle na Grudi. Posjet je organizirala uprava kluba kao nagradu i iznenađenje svim polaznicima Škole košarke koji su uporno trenirali cijelu godinu i ostvarili odlične rezultate u prvoj godini službenog natjecanja. Didi im je pričao o tome koliko je košarka utjecala na njegov život, o važnosti školovanja, o njegovim doživljajima iz djetinstva. Bilo je tu i igre jedan na jedan, dva na jedan, zakucavanja, driblanja... Bili su tu i dječaci iz Župe koje također trenira naš Nikša. Sve skupa je bio odličan doživljaj, stvorila su se nova prijateljstva, svi su bili oduševljeni. Slike možete pogledati u galeriji, tu je video, a ovdje je osvrt na događaj na portalu www.zupcica.hr
ŠK Konavle
poziva sve dječake koji žele trenirati košarku da se jave trenerima ili na mob: 091 7665471
galerija slika
o nama
utakmice
kontakt
hks.hr
Termini treninga
ponedjeljak 17:30 - 19:00
srijeda 16:30 - 18:00
petak 20:00 - 21:30
kadeti:
utorak 21:00 - 22:30
četvrtak 21:00 - 22:30
petak 21:30 - 23:00